Film “Zapisi s hodoćašća na kraj svijeta – Camino de Santiago” je dokumentarni film nastao u produkciji udruge građana Inicijativa Stolac. Glavne uloge u filmu imaju Stočani Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš koji su hodočastili svetome Jakovu i kamerom bilježili svoj put,

Put sv. Jakova (francuski put) ruta je Puta sv. Jakova, duga oko 800 km, koju prelaze hodočasnici iz pravca Francuske na putu koji vodi u Santiago de Compostelu. Put započinje na Pirinejima u francuskom gradu Saint- Jean- Pied- de- Port. Prvo spominjanje korištenja Puta vezano je za 1047. Godinu. Tijekom puta prolazi se najčešće živopisnim pejzažima ali je i nekoliko većih gradova ukomponirano u rutu kao mjesta gdje se mogu razgledati znamenitosti i tamo prespavati. Najpoznatija veća mjesta su Pamplona, Burgos, León, Astorga, Portomarín i naravno Santiago de Compostela. Uz Jeruzalem i Rim, Santiago de Compostelo je treće najveće hodočasničko mjesto za kršćane. I mi smo bili jedni od mnogobrojnih hodočasnika koji su prošli ovaj Put.

Dana 1. svibnja 2014. godine krenuli smo iz Saint- Jean- Pied- de- Porta prema Santiagu de Composteli. Put je trajao 28 dana. U prosjeku smo svaki dan prelazili 30-ak km. U tih 28 dana prolazili smo kroz veće gradove, te više manjih gradića i sela, pa sve do Santiago de Compostele, trećeg najvećeg grada u Španjolskoj i našeg konačnog cilja. U Santiagu se nalazi Katedrala sv. Jakova koja je, prema predaji, napravljena na grobu sv. Jakova.

Dan na Caminu se sastoji od ranog ustajanja, hodanja, odnosno hodočašćenja, te odmorima u hostelima na putu (španj. Albergue). Putem se susreću ljudi iz cijelog svijeta, različitih vjeroispovijesti, narodnosti i profila. Zanimljivo je što se na putu ne primjećuju različitosti svih tih ljudi, nego svi jedni druge smatramo braćom i sestrama. Neka od tih prijateljstava ostaju i poslije Camina, pa tako i mi, i dan danas, imamo prijatelje s kojima se redovito čujemo.

Mjesta za odmor su hosteli napravljeni za odmor hodočasnika. U ranim počecima Camina to su bile crkve u kojima su hodočasnici spavali. Povećanjem broja hodočasnika dolazi do izgradnje hostela i preuređivanjem privatnih kuća za tu namjenu. To su vrlo zanimljiva mjesta u kojima se spava s 5 do 100 ljudi, ovisno o njihovoj veličini. Na tim mjestima nastaju i razvijaju se prijateljstva.

Jedna od glavnih oznaka Camina su žute strijelice i tzv. Jakovljeve kapice, koji su ujedno i glavni putokazi na hodočašću. Nalaze se na svakoj raskrsnici i svakom puteljku duž čitavog Camina. Poseban čar Caminu daje mnoštvo malih, starih crkava u kojima smo nalazili mir i snagu za sve poteškoće s kojima smo se susretali na putu.

O ovome hodočašću snimili smo i dugometražni dokumentarni film. Ideja za film javila se nakon što smo postali svjesni da vlastitim financijskim sredstvima nećemo uspjeti otići na hodočašće. Po prvi put u životu sami smo uzeli kameru u ruke i prihvatili se toga posla. Mnoštvo materijala koje smo donijeli s puta je trebalo razvrstati i posložiti u jednu cjelinu. Zdravko Terkeš je taj posao radio skoro 2 godine da bi 2016. konačno ugledao svjetlo dana. U filmu se još pojavljuje šestero Hercegovaca koji su također prošli ovaj put. To su: Sanda Mišetić, Josip Kežić, Dalibor Milas, Zoran Kolobara, Irena Knezović te Dražen Marijanović. Glazbu za film posudio je fra Marin Karačić, a spisateljica Maja Klarić je izrecitirala nekolike svoje pjesme. Film je premijerno prikazan 27. 2. 2016. u Pastoralnom centru Trebinjsko – mrkanske biskupije u Stocu. Osim u Stocu film je još prikazan na Aladinićima, u Mostaru, na Rotimlji, u Međugorju te u Ljubuškom.

Želja nam je ovim filmom probuditi u nekome zanimanje za ovo hodočašće, te nekome tko se već odlučio pružiti barem neke korisne informacije.

Hodočasnici i autori filma: Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš